Uvod

Početnički bluz

Bacamo mrežu!?

U pripremi

Kontakt

POČETNIČKI BLUZ

Opet je razmišljao, 'kako, a i što dalje'?
Njegovo posljednje pismo neće biti objavljeno u novinama, već je bio posve siguran u to. Pismo je trebalo biti uz objavljivanje njegove spoznaje, ujedno zamolba i kulturnjacima za posao, nekvalificiranog radnika, kako bi mogao uz njih i lakše saznati neke njemu potrebne informacije, ''profitirati'' znanjem, time a što je naj bitnije lakše ustrajati u dugom radnom danu, komunicirati i izlaziti. Prolaze dani, prolazi i drugi tjedan, nema nikakvih odgovora niti od nekih agencija za zapošljavanje kojima je poslao isto pismo. (Doduše u međuvremenu je dobio potvrdu o postavljenom oglasu). Nema nikakvih odgovora niti iz raznih kazališta, ali niti odgovora za posao na traci u Italiji; 'za Italiju vjerojatno zato jer je pitao za smještaj i dozvolu boravka, a oni traže na''crno''; za privatne poslodavce je star; Navršio je 38 godina , gazdama, još uvijek trebaju sluge; vezati konja kako gazda kaže makar …, iako tu uzrečicu nažalost koristi većina, i poslodavci i posloprimci', zaključio je.

Bilo mu je jasno što i to znači – ništa; Ljudi ako ga ne smatraju ludim zbog njegove spoznaje, su slabi, dokazuje to i štrajk liječnika, kojeg je u početku većina stanovništva podržavala, da bi još jedanput nakon samo nekoliko dana priznali poraz pod, ''politikom'', da bi se naposljetku potpuno umirili, sada od straha, ne zamjeriti se liječnicima.
Zna on da bi sociologija i psihijatrija o svima njima davala razumna objašnjenja; no, kako bi on nekima koje je imao priliku upoznati i kontaktirati na kratko s njima, rekao, ''…to su i opravdanja''.

Sve te osobe koje je do sada upoznao , kontaktirao s njima su oni, koje je Krist u svojoj paraboli o Sijaču opisao kao: ''posijane tj. rođene u trnju, koji slušaju riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše tu riječ i ona ostane bez ploda.!''
''Briga vremenita'' - Po njemu, time spadaju u one za koje je isto Krist rekao : ''Tko se brine za svoj život izgubit će ga''…? Ne, Ilija nije time mislio na onaj vječni, (jer njega nema pravo ''suditi'') već na ovaj sadašnji – tj. život u pravednosti (i '' u zdravom duhu, zdravoj kralježnici'')?.
''Briga vremenita'' – dali će se makar od sada govoriti: piše vam u Novom Zavjetu – ''…zna sve Otac vaš što vama treba; Starajte se stoga za pravednost, a ostalo će vam se nadodati!'' A gdje je još u svemu, ona (isto Kristova):''tko može svojim brigama produžiti si život za jednu vlas?
Dovoljno je za zamisliti se – dokle '' brige i služenje''!? Imamo li uvjete i za duži život!?

Od sveukupno 85% deklariranih kršćana u Hrvatskoj većina je samo promijenila ''partijsku'' pripadnost, jer to je još uvijek u ''trendu'' do samo manjine koja vjeruje, ali nažalost i čine samo ono, što njima ( pa često i samo u tom trenutku) odgovara, ili služe svoju dogmu, bez da imaju ustrajnosti (koja se stapa sa ''ne znanjem'' time bojaznosti da ne bi bili više ono što su sada) i ozbiljno ''radili s Kristom'', stoga će ostati služiti se ''kompromisima'', time služeći dvojici gospodara ''Carevima tj. novcu, moći i vlasti, i ''Bogu'' ''! (Čast izuzecima, grupama i nekim udrugama)' upisao je, ali da se ne bi posve krivo pomislilo, nadodao, 'ali i liječnici isto.
– Zar liječnička etika govori da se dostojanstvo, mjeri novcem?
Da ne spominjem Kršćanski duh! Osim prije spomenutog i ''staranja u pravednosti'', zar ne zarađuju proviziju od farmaceutske industrije koja je na ''tržištu kapitala''? Ostaje mjesta dobroj sumnji da farmaceutska industrija savjesno, može biti na tržištu nadmetanja u profitu, ujedno i zdravlja?

Ali, nisu oni krivci. Da bi se moglo zdravo (u znanju) živjeti, potrebna je od obrazovanja u znanstvenom duhu, zdrava ''u upoznavanju i znanju, samosvjesna duhovnost'', surađivanje, (međuljudskim, i Očevim Kraljevstvom), optimalna prehrana, slušanje i ''razumijevanje'' od u obitelji, rekreacija i ''hobi'' - ''poručio je'' ali i teško uzdahnuo.

'No niti oni je nisu imali od koga, naslijediti', odmah se prisjetio, 'potvrda je u Novom zavjetu, ''morati će se tako desiti''. ''Morati će se tako desiti'' – Koliko puta su mu samo te riječi davale povoda za zbunjenost. Samim time nema nikakve potrebe za nekim pisanjem knjige! …

'No, za bilo kakav vid suradnje je potrebna i komunikacija', ponovno je gorko uzdahnuo Ilija potom nadodao, ' nažalost do sada sam morao sve ''sam'' ali se tim načinom neprimjetno sve više sigurno zaglupljuje; hm, zbog većinske ljudske potrebe za svojim, ja sam, sebičnosti u profiterstvu, laktaštvu…?' potvrdio je i svoju već odavno, tvrdnju.
Čovjek nije samo pojedinac sa svojim osobnim znanjem i sposobnostima, već on djeluje u okolini, te tek zajedno u sveukupnom kulturnom okruženju može stvarati cjelovitije -bolje nove vrijednosti.

Pokušajte zamisliti da je Očevo Kraljevstvo, slika nas, bez posebnog, naglaska na naše političare, naše pastire i profitere? Ako ne vjerujete da su u svemu nadmoćniji od nas, (jer oni održavaju um, a ne stiču financijski kapital, ''moć i vlast''), onda i to pokušajte zamisliti?
Sada se pokušajte staviti na mjesto naših globalnih profitera pa i imperijalista, (koji ako su vjernici, uopće ne razmišljajući vjeruju da se u Raju ništa ne radi, time da je dosadno ), a koji su kao spomenuti nadmoćniji, sudjeluju u Svemiru i - ''gledaju ovu planetu''? Zbog svojih interesa i vojno će nas poražavati, da bi kasnije ucjenjivali i izgrađivali svoj model profita, vlasti, ''podilaženju u vlasti'' … - baš ih nimalo ne zanima ''naš'' optimalni život! Dali ste sve to zamislili? Sada se zapitajte - da savršeni, i, svemir, tako funkcionira dali bi mi, imali ipak mir?
Sada probajte zamisliti da Vi, promatrate tu svoju djecu (''novo uzdignute'')? Ja svaki put vidim ''obijesnost'', zbog koje gubim i koncentraciju, ne želim ići dalje.

'(Dali su ''leteći objekti'' baš čista izmišljotina , kao predhistorijka Božanstva vjerovanja ''samouzdignutoga''? ) Sada se ponovno podsjetite Sumeranskog DNA i načina života: ''Znanost u vjerovanju – vjerovanje u znanosti'', a ostalih naroda i njihove drevne simbolike, aludirajući na dobra ili zla božanstva! Sada, ako treba ponovno se zapitajte, dozvoljavajući drevnim civilizacijama upotrebu simbolike, ''dali su se time uz dozvoljavanja ''viđenja'' s tadašnjim Božanstvima'', ujedno otvarala vrata i vidici znanosti?!' kao u dahu je istjerao i te misli iz sebe. Svjestan svoje samoće, zamišlja da piše za ''film'' u kojem je govorio razumnoj osobi, a koja mu je samo potvrdnim klimanjem glave dala do znanja, da će poduzeti onoliko koliko zna i može ( u građenju duševnog mira, tj. ''savršenstva'').
Potom mu se otvorila jedna pomalo dječja misao, 'bude li čovječanstvo ovladalo duševnim mirom u življenju svakom, preselilo se na drugi planet (koji se i u Bibliji spominje), krenuo u uzdizanje ''djece'', dali će isti baš sami krotiti konje, pse, ovce…?'
( Kada bi mogao biti siguran da će se shvatiti njegovo poslanje kad se budu otkrile sve funkcije ljudskog genoma; da, upisati će i : ''Ako!?''…)
Zašto, Ako!? Upitati će se netko! – Kako je rekao Krist,'' Sve ono što odriješite na zemlji biti će odriješeno i na nebesima, sve ono što svežete na zemlji biti će svezano na nebesima''.

'Morati ću podsjetiti da' pomislio je i promeškoljio se , Sin ''Božji'' je za svoje, misije rekao: Budite stoga savršeni kao što je Otac vaš savršen! –Starajte se stoga za Kraljevstvo Očevo i njegovu pravednost!
Zašto onda nije rekao, gradite Zemlju, do duševnog mira u življenju svakom?

Kao prvo, omogućio je slobodu ''surađivanja''. Nadalje, opće je poznato da su Krist i njegovi apostoli živjeli u dobu Rimljana i ''mraka'' što se tiče slobode govora; poznato je da se za očuvanje imperija jednostavno osuđivalo na smrt i kao pouka drugima.

Volim reći da je Krist ''bio'' i General, koji je u to vrijeme svojim vojnicima osigurao i potomstvo, kada, je objašnjavao svojim apostolima prispodobu o «Sijaču» - zašto, 'ostalima', govori u prispodobama – ( a kako je meni dato) : ''gledajući'' u Farizejce, Herodovce, i Rimljane, koji su gotovo uvijek bili prisutni, a Rimljani i tu negdje u pozadini, tj. svi, za koje se zna da su samo čekali ili ''Učiteljev'' naivan potez: «…u prispodobama im govorim zato, što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.»
To je razlog, zašto je govorio uglavnom u prispodobama.! Kako je drugačije mogao osigurati svoju Riječ narednim generacijama? (Njegovi neprijatelji gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju, a On je rekao i, Budite stoga savršeni kao što je Otac vaš savršen; Starajte se stoga za pravednost Očeva Kraljevstva…!
''Očeva Kraljevstva'' – to je množina.

(Ali morati ću i pitati, zašto bi i Mojsije (kao njegovi prethodnici) spominjao ''Sinove Božje'' (koji su se i množili sa najljepše izabranim ženama ljudskim), ako je Kraljevstvo Očevo, u jednoj osobi trojstvo? Nije pisao o jednoj osobi već u množini, (doduše ''patrijarhalno'')! Postaviti ću jedno pitanje prvenstveno vjernicima - dali ''Bog'', kaže sad jedno , poslije drugo? (Same po sebi Kršćanska starozavjetna Biblija se razlikuje u nijansama od Hebrejske. U Hebrejskoj pisac pita, ''Boga'', dali su se sinovi božji množili sa ženama ljudskim? Sada se prisjetite Sumerana, ratova, ''izbjeglištava''… ( Spoznaja o ''izbjeglištvu'' ustvari je ''viđenje'', a za te različitosti u Bibliji saznao sam čitajući bibliografiju gsp. Sitchina, kao da se u Hebrejskoj Bibliji, spominju ''Nefili'' umjesto ''Annunaki''. U Kršćanskoj, se Nefili više ne spominju.)
Dali je sam ''Bog'', dali je Mojsije imao potrebu za objašnjenjem o postanku '''čovjeka od gline'', u to sve i da hoću za sada ne mogu niti ulaziti, ali reći ću ono što ''vidim'' – Nakon ledenog doba, na mjestima, ne do kraja, usahlih jezera, bogatih ''glinom'' stvarala se spomenuta civilizacija.
(Nevezano uz Bibliju, ali kako se spominju kometi, ne mogu a da i ne upitam, dali baš slučajno već tisućljećima veliki kometi ne stvaraju ''kaos''?)

I tko je onda krivac za toliko nevjerništvo, ''bogohuljenje'', toliko nepovjerenje u institucije?)… ''Pastiri ili stado''?
A ako su Kršćanski pastiri samo navjestitelji evanđelja, ( kako se znaju u nekim trenucima ''izvlačiti'') odakle im pravo na bilo koje druge vlasti, ''moći'', svo znanje …, '' time smjestili Oca i Sina u samicu, i šutnjom''?

Zato ja i tražim osobe svih profesija; Kako je apostol Pavao rekao ''udove Kristova tijela'', koji će graditi duševni mir u življenju svakom, u gotovo svim trenucima života, (u obrazovanju, kulturi, sportu i zdravlju, ujedno i moralnih ''kapitalista'' po razboritosti, pravednosti, umjerenosti, ljubavi i suradnji').
Možda za početak, po Švicarskom modelu vlasti (s jednim autom za poslovne potrebe, služeći se koliko je moguće razumno, informatičkom tehnologijom, telefonima i faksom), za početak starajući se o prioritetima, npr. zdrava prehrana ( s čim manje ljudskog rada) koja će se prodavati i po hotelima i restoranima, dok ne budu stupile na scenu osobe svih profesija koje će po svojim seminarima (koje ionako održavaju) prihvaćeno, (ovaj put prvenstveno u cilju duševnog mira), predočiti i starati se (što znači nadgledati, ''popravljati'', ponovno se starati).
Tvrdim da bi njihova dva do tri dana duže prihvaćanje i predočavanje po seminarima bio manji trošak za porezne obveznike nego dosadašnji način, a on dodatno djeluje na građenju duševnog mira u življenju svakom, a kako bi bilo više novaca bilo bi i za pročišćivače otpadnih voda već od domaćinstava…

U obrazovanju – Bi i roditelji i prosvjetni radnici imali više vremena djecu osposobljavati za postati samostalni. Osim što bi obostrano više komunicirali, time bi se izbjegle odbojnosti, ''lijenost'' ( i odgađanja) i u kasnijem zrelom životu. Ili prosvjetni djelatnici ili roditelji bi prepoznali zainteresiranost djeteta i usmjeravali ga da istražuje, povezuje s ostalim, bila to i zanimanja.
Kako ne bi bilo stranačkih politika (tolikih izdvajanja za njihove plaće, predizborne kampanje…) svi bi ''za početak''imali kompjutore. Djeca s težim pamćenjem i sl. bi mogla nakon škole, sve to ponoviti, njihovi roditelji tada bi znali i što točno uče, što nastavnici traže kao i što i same roditelje bude zanimalo. Na duži period bolesna djeca bi kod kuće ili u bolnicama mogla pomalo ili bolje pratiti što se uči i dešava u školi… I djeca '' u početku naprednija'' bi lakše dolazila do znanja, jer bi vremenom građenja mira time manje frustracija itd. sva bila jednako napredna …
Kompjuteri bi bili i u školama, te bi djeca dodatno zainteresirana npr. za prirodoslovlje tražila, učila i širila svoje gradivo, dok bi nastavno osoblje s ostalom djecom radilo na redovitom gradivu.

Dakako da Ekonomičari, Gospodarstvenici i Ekolozi bi zajedno radili i odlučivali; da bi pozivali i Zdravstvene djelatnike, da bi sve uz dobru informatičku ekipu koja bi radila i na ''umrežavanju'' sve to bilo bolje i ljepše prezentirano.
I još jedna:
Većina Hrvata misli da je ulazak u Evropsku Uniju boljitak. Je, ali uglavnom političarima (otvaranje novih radnih mjesta i sveg tomu pratećeg). Ostalima je sve i poskupilo, plaće su ostale iste…

Znam da će većina bez promišljanja reći, ovo je smeće, ovaj je lud. Znam da će se neki prvo u sebi pobuniti, da bi mogli izgubiti svoje, radno mjesto, ali i ako se dozna da sudjeluju u organiziranju nečeg, što interesima i ili vlastima ne odgovara. Dobar dio vjernika se i sada po boji mišljenja i riječi drugih, jer misle da nema ''Duha Svetog'' nad njima. ('' No možda je u nekim trenucima pored, njih, nas, mene'', primamo nadahnuće a da u početku nismo niti svjesni). Misle da su samo čuda – znak. (Ali, Sin ''Božji'' je ukazao na ''kneza Zla oca tisuću i jednog lica, maske, obmana i laži'' koji je participirao u Kraljevstvu Očevom; tako da ih je bolje iz tog razloga niti ne poželiti, a pogotovo, iz ''dječjeg ega (sebičnosti)'', kada bi se trebalo znati da se treba imati slobodnog vremena da bi se um, razvijao , time sazrijevali).

Kada bi malčice promislili, svi ti koji se sada boje, koji zbog svojih interesa jednostavno ne žele shvatili bi da niti jedan proces ne traje u ''hipu''. Kada bi sada počeli s poslom za kojeg ''vidim'' (da bi uz osiguravanje financijske i vremenske neovisnosti) dodatno činio na građenju mira, time nestajanja s lica Zemlje i gladi, a o kojem će biti riječi nešto poslije, prestali bi se uopće bojati.

Znam da mnogi ljudi osjećaju strah i nemaju dovoljno samopouzdanja ( jer se boje i ''lošeg'' prihvaćanja svojih ''djela'') a i boje se svog ne znanja pa često nalaze isprike. Da takve malo utješim' pomislio je i upisao,'nitko ovdje od kako se kaže običnih smrtnika nije stvorio samo ''velika djela'', već i loša, i ti se nisu bojali neuspjeha, ili da će stvoriti nešto loše. Uzmite Nikolu Teslu npr. rekao je da je nadahnuće primao od ''Božanskoga''. Ne vjerujete li u ''Boga'' uzmite od Einsteina npr., koji je pao razred, koji je imao problem s disleksijom tj. različit skup smetnji s pisanjem, čitanjem, govorom (kao možda i ja) a koji je rekao – ''prava znanost je ta koja istražuje tamo gdje nešto nije jasno'', (sada se ponovno prisjetite Sumerana i njihova uvjerenja o znanosti). Hm, pomislio je nešto, Itekako je (i) Kraljevstvo Očevo i zabava, ''usavršavanje tehnologije za prijevoz''..

'Ali, najveći ljudski problem je taj, što su svjesni da rješavajući probleme, vide koliko malo znaju', prokomentirao je u sebi pomalo razočarano, zato se i drže pametni ( i veliki) u svojem znanju, jer se boje da više ne bi bili ono što sada jesu.
S druge strane, uvijek je lakše tugovati, govoriti i tražiti krivicu u drugog da bi se opravdali za svoje neuspjehe, a neki time ostvarivali svoje ciljeve, neki, makar to bilo i iz čistog svog ne znanja,(a što je po meni najčešće), nego se odvažiti i krenuti u akciju'. Na koncu, ako se nema povjerenja u druge, evo prilike; gradimo i Internet stranicom, bez obzira dali će netko, ''pokupiti'' znanje. Gradimo, čim bolje i svi će prepoznati, potom, ako bude ustrebalo i ''glasati''.

Prisjetio se nekih svojih, strahova, za vrijeme svog boravka u Italiji, pod mostom, ustvari petljom jedne autostrade (pod kojom je i krenula cjelokupna spoznaja) – koliko puta ga je strah bilo samo, navečer zaspati. (Normalan strah, rekli su mu neki poznanici). Tada se bojao da će naići ili neki drogeraš, pa ga bilo čime u snu udariti po glavi da bi došao do nešto novca ili možda neke vrijednosti, ili neki Albanac ili Rumunj, kojima je željeznički kolosijek koji je jednim djelom presijecao a većim djelom vodio uzduž, bio put do njihovog odredišta. Tada bi se obratio Očevom Kraljevstvu riječima – u Vašim sam rukama; ako je suđeno'.
Na kraju krajeva što mu je drugo i preostajalo; kad-tad je morao zaspati. Neodmoren i neispavan još gore djeluje u očima svih, pa i onih koji ga vide hodajući ulicom, a koji su potencijalni i poslodavci. Ah, taj osjećaj ispunjenosti misli', još jedanput se podsjetio i stresao iznutra.
''Pošto je stekao povjerenje'' ( da će čovječanstvo ipak saznati, bit) nakon nekog vremena je kupio radničke slušalice protiv buke, ponajviše za spavanje…

Bilo je i njegovih isprika ponajviše na ''đon-obraz'' drugih, ali on je dobio drugačiji odgovor – 'ispravljajte to što ne valja,(to znači starati se)…, ako Društvo ne postoji- djeluj''. Tada mu je bio jasan jedan značaj molitve. Bio je svjestan i sretan da prima odrednice!
Kada bi bio u krizi zbog neuspjeha kod ljudi, kada bi došli vlasnici mosta s policijom i kamionom s kojim su odnosili svu robu i pisanja, znao je i bjesniti u sebi govoreći, gotovo je dižem ruke od svega, da ste ''Vi'' istina, ne bi mi se to dešavalo – gotovo je imam i ja pravo živjeti.
Doduše dobivao bi on i ''misaone odgovore'' i - ''samo pazi 'veziru' da i u tebi ne bi ostalo nešto stišano i zamišljeno!''
Tada bi se znao vidjeti i osjećati,'' kako je u stanju ''praznoće'' pored svojih suradnika''; tada, bi se znao pitati hodajući ulicom, što ako je istina, ako se ja ne potrudim makar, obznaniti?

Ne, on nije mogao zaboravljati i negirati evoluciju, ali sada već i Očevo Kraljevstvo; pogotovo tada od kako su mu se onako neobično ukazali, kao Kraljica i Kralj, s peharom u ruci, On podižući pehar govori,''primljeni ste''. Možda je i nazdravio, ali Iliji je privukao gotovo svu pažnju prsten, s kojeg je pročitao Zavjet.
Očito zbunjen pomislio je da te riječi imaju značiti, da smo mi ljudi ipak vjerovali i da vjerujemo. Niti dan danas mu nije jasno zašto je tada samo prihvatio tu svoju tvrdnju, zašto nije bilo onih ''dječjih'' pitanja, zašto…?).

Ponovno se podsjetio na ''ne znanje''.( Ali i na to da smo mi zbog našeg stanja ti, koji ''prekidamo'' – a takvi nažalost shvaćamo dosljedno; ne razmišljamo… )
Što i kako bilo da bilo, ostaje sam sa sobom. Zbog njegove potrebe makar za objavljivanje spoznaje, jednostavno se ne smije upuštati u razmišljanja o ponovnim pokušajima i s takvim osobama, graditi sigurno društvo - do duševnog mira u življenju svakom u gotovo svim trenucima života, tražiti od njih da bilo čime pomognu (surađuju) jer da su htjeli pokazali bi interes, mada su se neki od njih osmjehivali kada su za taj pokušaj provedbe čuli, neki su i otvoreno rekli - htjeli bi oni takvo nešto, ali, ''vlasti su vlasti''; (a neki, isfrustrirani u sistemu će se kući ''istresti'' na ženu ili i djecu, ili obrnuto).
Zna on, da ako, se krene s građenjem (spomenutog) društva, da će mu neki reći, 'molili smo za tebe', (iako je svima rekao da je bit Očeva Kraljevstva – Suradnja u miru), neki će reći ,'samo sam provjeravao dali ti to misliš ozbiljno' možda, 'samo sam provjeravao-la da vidim što ćeš reći, kako ćeš se ponašati'…
On nije mogao o tome razmišljati. (' Suradnje i dogovaranja ionako nema, a nije problem u ''praštanju'' ' pripomenuti će Ilija, ' ja ionako zasada nemam to pravo, mene ionako smatraju ludim' ,nastavio je, 'pa im ne moram niti vjerovati dok ne vidim rezultate ili planove...'
Ne postoji osoba koja nije pogriješila ili za koju se ne kaže da je pogriješila, ali ispravljanje pogrešaka je i sazrijevanje. Sazrijevanje u odnosu na sebe samog, u odnosu na okolinu, u odnosu s Očevim Kraljevstvom).

Gdje bi ga ta razmišljanja, kao zašto se tko ponaša prema njemu kako, ili kako njima udovoljiti vodila? - Mada bi uvijek nešto novo naučio (znao) – ali ova Zemlja ne živi u miru, da bi to bili načini šale' prozborio je i uzdahnuo. 'Ne, njegovo poslanje nije samo jedna tema', ponovno je zaključio.
Hm,' uzdahnuo je,'trebala je biti Povijest, a ovako ja bi trebao znati, najmanje desetak profesija i još po toliko srodnih da bi mogao ''nacrtati''onako kako to ljudi, sada smatraju za potrebnim.
Ne kažem da je taj način loš', ali, ''Ilija'' pronosi i suradništvo. On, treba (sam) pobijediti i ''lobi'' – Bog (Otac) će sve urediti!?

Čemu onda, Krist? – Zaista, čemu onda, njegova i ljubav? Nije on rekao vi samo molite, a uredite odnose (kako je pročitao kod ujaka u suvremenoj Katoličkoj enciklopediji ''u pravednosti'') između Države i pojedinca i obrnuto; odnose između pojedinca i institucija i obrnuto … Ili i Ilija poznaje drugačiji pojam pravednosti.
Rekao je spomenuto: ''Starajte se stoga za pravednost''…, a to je neprekidan rad, do savršenstva. (Na kraju krajeva, zar nismo ''braća i sestre'' udovi Kristova tijela?)

Da, ljudi moji, ''Roditelji'' razumno dijete navode na razmišljanje, ''ukažu'', komuniciraju, ''slušaju'' pa i pomognu; a s odraslima, komuniciraju, slušaju, svi razmišljaju i usklađuju - usklađeno provode ali i prate...!' (Ah, da, lijepo je rekao Krist – «ne može se služiti dvojici gospodara, bogatstvu i Ocu»; ''Gdje vam je srce, tu je i vaše bogatstvo!''

Činjenica je da su se ljudska očekivanja, očekivanja u odnosu na poslanike, i sl. uvijek razlikovala od Riječi Očeva Kraljevstva.
Ovako opet ostaje 'trodimenzionalno', sam u cjelovitoj borbi. Sjedio je za računalom a opterećivale su ga i misli :'kako troje njegovih nećaka uzbuđeno čekaju da bi igrali igrice, a on je gotovo jedva dočekao da bi upisao ali i provjerio nekoliko promišljanja… Računalo se nalazi u dnevnom boravku, u kojem već neko vrijeme njegove dvije sestre spavaju. U 75m2 dvosobnog stana s dnevnim boravkom, živi svatko svojim životom njih osmero. Jedna sestra sa četvero djece je na vratima službene rastave. Druga, mlađa od brata deset godina, a od sestre pet, je neudana. Njihov tata šezdeset sedmogodišnji penzioner, neshvaćena i nerazumljiva je Iliji osoba; Toliko ne razumljiva da se često sjeti tatinih riječi dok je bio dijete- …kao krava koja daje pedeset litara mlijeka svaki dan,(u njegovom slučaju cijelu mirovinu) ali nogom prosipa bačvicu, (zbog jako puno drugih sitnica). Doduše jedini je koji iako ne priznaje Ilijin postanak, još niti jedanput mu nije prigovorio zašto se ne baci na traženje posla, već mu je uvijek govorio, smiri se, imaš.
Tata traži pažnju, a kako nitko od ukućana i ne zna surađivati, a niti da bi Ilija bio uporan u pokušavanju stalno zaokupljen svojim mislima, ''koga pronaći i kako sastaviti, pa da bi se krenulo''..
Nećaci – najstariji, najtvrdoglaviji, (lažljivac koji se zasrami samo što ga se ipak otkrilo!) kolovođa i u igri i ne učenju će za mjesec dana navršiti jedanaestu, srednji koji se trudi biti kao i stariji, devetu, a treći koji dok je s njima je jednak, sedmu godinu života. (Naučili su da im roditelji popuštaju; nisu oni krivi u našem velikom ne znanju; što nama veći dio radnog dana pa tako i života prođe ''starajući se o novcu'' da bi preživjeli, time bez ikakvog zdravog uzora).
'Oni bi htjeli igrati, njima je dosadno, a ja se bojim ponovnog započinjanja pisanja, novog ostavljanja pisanja, što zbog poznatog osjećaja zamorenih ruku, a ponajviše jer ne uspijevam pohvatati, zapamtiti i grupirati misli u jedan tok' zaključio je s promišljanjem. Stan, iako je novije gradnje, stanari ispod gotovo svaki malo jači korak osjete, kako jedna sestra trenutno radi samo poslijepodne do kasno navečer normalno je da duže odspava, a najmlađi nećak se rano ustaje, prisiljeni su tih dva tri sata biti pretežno u kuhinji. U kuhinji su pločice, mali nećak je ''jak'', stalno ga se mora stišavati, a za igračke nema novca. (Njihov tata? Njega je njegov tata ostavio njegovoj majci da ga hrani; ''Tko zna''?)

Kada se mama i teta dignu, sedmogodišnji nećak sjeda odmah pred kompjutor. Oko podneva počinje sa pristizanjem ostale dvojice. Ta atmosfera ga dodatno dekoncentrira. Pustio bi ih da igraju jer nema tok pisanja u glavi. Razlog više zašto se boji ponovnog pisanja a potom ostavljanja za kasnije koje se uvijek pretvori u simbolično rečeno ''vjetar je raznio ili i razbacao lišće'' je taj što opet ostavlja pokušaj za pokretanje projekta, koji bi po njegovoj spoznaji dodatno mogao pomoći da se u budućnosti konačno ukine novac, time ljudski rod uspeo za veliku civilizacijsku stepenicu Mira; ( u međuvremenu i podajući ''carevima'' i Ocu, graditi društvo do ''savršenstva'' u kojemu novac nema nikakve svrhe).

U početku, nije o tom poslu mislio tim načinom. U osiguravanju financijske i vremenske ne ovisnosti kupujući neophodne proizvode za vlastite potrebe, ''vidio je'' sebi mirnije vrijeme za svoju dotadašnju spoznaju. Jednu takvu mrežu je pokušao oformiti s tako zvanim ''običnim ljudima', s kojima se susreće ali (već je neke spomenuo).

Govorio bi im, … 'bili poslodavci bili posloprimci osiguravanje financijske i vremenske neovisnosti je to, za čim svi svjesno ali i nesvjesno uglavnom, težimo.' Taj je posao ''vidio'' kao ''jedan od brodova budućnosti'', kao takvog ga je htio prezentirati drugima.
''Vidio bi taj ''posao, i Globalističkim protuotrovom'' (poput zmijskog). Kako su te osobe s kojima je uglavnom kontaktirao, posloprimci, rekao bi im, ' da bi osiguravajući financijsku i vremensku neovisnost, mogli mirniji poraditi na svojoj stalno prisutnoj želji ili potrebi; da bi mogli više vremena provesti ili sa svojom obitelji; svojoj djeci a i sebi (možda) priuštiti poduke i bolje škole; govorio bi im da bi ih i poslodavci tada manje ''ucjenjivali'' (radom…)'; A onim nekoliko poslodavaca bi nadodao – 'u tom slučaju se nećete opterećivati mišlju, da ako si uzmete vremena za bilo što od spomenutog, da u tom slučaju gubite dosta novaca ili klijenata.'
Govorio bi im, doduše sve u okviru svoje spoznaje kako bi taj posao mogao dodatno pomoći ukinuću novca. Govorio bi i da su osnivači, bračni par Dornan našavši se pred financijskim kolapsom za sinovo liječenje, jedino rješenje vidjeli u građenju velike i efikasne tržne mreže. (Mreža koja će omogućiti barem teoretski neograničenu zaradu; mreža koja je postala najveća svjetska organizacija tržnog poslovanja. Mreža koja je u SAD stvorila 20% od ukupnog broja milionera).
Iznio bi im dvije obaveze:
1.) Svatko upisati ispod sebe barem petoricu. (Upiše li svatko po petoricu u jednom tjednu, već prvi mjesec ostvaruju se prihodi veći od 10 000 Kn).
2.) Svi svaki mjesec kupovati ''neophodno''( što je zaista sitnica s obzirom na asortiman).
Kako je ovaj sadržaj i za Internet – svi ''Vi'' koji želite doprinijeti ukidanju siromaštva, doprinositi i ukidanju gladi, predložio bi još dvije, obaveze – doduše privremene.
1.) Odvajati prihode veće od 12 000 Kn (za koje držim da su sasvim pristojna primanja) - za upisnine siromašnima, od kojih će se opet odvojiti 1000 i slati na UNESCO-v račun za izgladnjelu djecu. (Možda bude ''netko'' davao i više. Možda bude netko donirao za upisnine siromašnima – time kasnije i više za izgladnjele).
2.) Predložio bi da od 12 000 Kn naših primanja, ili kupimo nešto za nas od Herbalifove palete stanične zdrave prehrane, ili za izgladnjele, a svu dobit opet šaljemo na UNESCO-v račun. (Proizvodi su u vrijednosti od 100 do 450 Kn).

Zaista bi vas zamolio još jedanput, učlanite se (u ''dodatni'') humanitarni projekt, ako ništa drugo, onda, da po svom nahođenju odvajate. ( Na kraju krajeva, ''obostrano si pomažemo'').
želio bi vam ovim putem skrenuti pozornost, na to da socijalno ugrožene obitelji i ovu i ''slastičarnu'' mogu gledati samo izvan izloga… ( po mojoj slobodnoj prosudbi njih, ima još više, a siguran sam da bi i te osobe davale svoj doprinos do ukinuća gladi, a kako bi se svima povećala i platežna moć, svi bi mirnije i zadovoljnije radili…)
Želio bi vas ipak, podsjetiti na Kristove riječi, ''Budite stoga savršeni, kao što je Otac vaš savršen'', podsjetiti na konstataciju da u savršenstvu novac jednostavno nema nikakva smisla; podsjetiti zašto, je Krist govorio u prispodobama.

Za one koji će se pobojati da im nitko onda neće htjeti raditi, tvrdim da i sada tko neće - neće; a bi, se radilo, samo pojedinačno manje, ali s većim ljudstvom, svi zadovoljniji… (Svi smo mi neiskorišten potencijal Kraljevstva Očeva).

nastavak iz knjige:
Jednog dana je, ''samo shvatio'' da se tim poslom može eliminirati siromaštvo. Kako u to vrijeme nije više izlazio da bi kontaktirao s ljudima, prihvatio je misao o pokretanju projekta, s obzirom da je u ''Burzi'' i pročitao jedan oglas u kojem se nudi velik novac u zajam u minimalnom iznosu od milijun eura.

Potrebni su mu bili i ljudi koji bi dio zarade odvajali za pomoć i drugim siromašnima, time svi sticali financijsku i vremensku neovisnost. A kada svi budu stekli financijsku neovisnost, nakon nekog vremena više neće biti potrebe za novcem.

Osim sebe u nositeljima ''grupe'' koja bi odvajala veći dio zarade za učlanjivanje novih, vidio je u crkvenim osobama. Smatrao je da i njima sticanje materijalnog bogatstva nije potrebno; da su i oni (ipak) osobe koje žele da se izbriše siromaštvo s lica Zemlje.

Kada je razrađivao mrežni plan razmišljao je posjetiti jednog svećenika Salezijana i predložiti mu da se on i još četvorica kojima nije problem upisnina,(420 Kn) upišu ispod njega. Da se još petorica upišu ispod svakog od njih; i tako još dva-put. Tada bi nas bilo ukupno 781 koji ćemo nakon nekoliko mjeseci početi ostavljati sebi oko deset tisuća kuna plaće, ili možda još dvije tri više, a s ostatkom već spomenuto odvajali novac za učlanjivanje novih.
I sada je teoretski moguće doći do takvih primanja u samo mjesec dana. (U najsmjelijem razmišljanju je išao još jedan tzv. nivo u dubinu i izračunao da bi nas bilo oko četiri tisuće.

'Ah taj oglas u novinama – daje se zajam u najmanjem iznosu od milijun eura,' pomislio je Ilija. Izračunao je da se s tim novcem može učlaniti oko 14800 novih osoba. Ne bi bilo dovoljno novaca za ulaganje u nove i urušilo bi se sve', nakon raznoraznih izračunavanja je zaključio. Ustvari, pobojao se da oni posljednje upisani, kojih bi bilo najviše, kako neće ništa zaraditi, tako neće ništa niti kupiti drugi mjesec, (''jer nisu oni, uložili svoj, novac'' a da bi dio osoba iznad njih ponešto zaradio, time i mi za nove upisnine trebali bi nešto kupiti za svoje potrebe) - te da bi se zbog toga urušilo.
Iako pomalo utučen, uzeo je praviti novi proračun jer je u oglasu stajalo najmanje, milijun eura.
Da bi nas oko 4000 moglo ostaviti oko desetak tisuća kn potrebno je učlaniti preko 78000 novih osoba. A za taj iznos je potreban ''val'' od oko šest i pol milijuna eura. S našom zaradom bi mogli učlaniti novih preko 92000.
Razmišljanja su tekla dalje – neka svatko od 'siromašnih' učlani dvojicu koji imaju za platiti (a trojicu ćemo mi), neka svatko od te dvojice koji su imali za platiti učlani isto tako dvojicu a trojici ćemo mi platiti, tada bi uskoro prvih, petnaest tisuća siromašnih dobili prve petero znamenkaste zarade. Čuda radi to pojačanje po dvoje koji imaju za platiti; i oni uvijek vuku naprijed. Samo njih bi bilo preko 110 000. Uz jednu dobru ekipu programera, nitko za dugo vremena ne bi morao tražiti nove osobe, sve dok po svijetu lanac ne dođe do posljednjih, a poslije je lako!
(U međuvremenu je mislio pokrenuti drugi 'Herbalife' lanac, zdrave prehrane a tu cjelokupnu zaradu slati na žiro račune za izgladnjele, nadao se da će biti i samih proizvoda).
Tada se pojavila nova nesigurnost – 'Može li ''Amway'' preko kojeg se upisuje, toliko proizvoda isporučiti. Da bi pisao upravi u SAD-u kao prvo plaća ne učenje tog jezika kao svjetskog, jer je tvrdnje da bi se trebalo u školama početi učiti uz materinji i jedinstven svjetski jezik. Pobojao se njihovog straha da će ih politika progutati; (nije zapamtio iz '' klasične evolucionističke biblije tržnog marketinga'' da su već u nekim državama veliki poslovni lobiji poput veletrgovaca, televizija i novina, koji žive od reklama itd., pokušali vlade navesti na ograničenje njihovih mrežnih konkurenata), htio sam im predložiti da i u tom slučaju pod 'partnerska poduzeća' dobiju mjesto proizvođači ekološki zdrave hrane, nisam se bojao čak niti to da će me prekoriti zbog ''dvojice koji imaju'', na kraju krajeva novac nisam imao , a tko je taj koji daje novac u zajam.? Njegov oglas je iz Italije, a ja ne znam tako dobro Talijanski niti govoriti da bi predložio, a ne znam niti poslovno komunicirati. Niti novaca nemam da bi platio nekomu da poslovno iznese plan, kao i nekomu da prevede. Čak se nisam bojao od njega, da bi me odbio zbog eventualnog prevelikog rizika, koliko bojazan da crkvene osobe neće pomoći u razradi mog prijedloga, jer će izgovor biti 'nema novca', i ponovno je (što i zbog svog ne znanja) ostavio taj projekt za kasnije.

Nova pomisao mu je skratila pisanje – ' predložiti vijeću za Ekumenizam da se crkvene osobe uključe, pa kad budu počeli pristizati prihodi (početi sa učlanjivanjem siromašnih) 'Da, valja pokušati' pomislio je. Ali njemu misli idu dalje htio on kada ili ne; katkad odmah, a katkad nakon misli, prepozna, elemente misaonog komuniciranja ''Očeva Kraljevstva''nama: 'Zašto ne bi krenulo od crkvenog vrha, pa na niže, da bi bilo sve pošteno, da bi eventualni zlonamjernici mogli imati uvid?'

Ima li on mogućnosti, kontrolirati i ''stres''? Ne zaposlen je, ''bavi se nečim što nitko neće htjeti'', ''nema svog novca'', katkad dok ruča ima sliku izgladnjele djece u glavi, ''lance'' drugih ne riješenih problema i problemčića, ne zna pisati, a ima osjećaj da se nalazi u ''obruču'' trojstva htijenja – ljudskih, Satanikovih i Očeva Kraljevstva.
Opet mu njegova (neki liječnici bi rekli) urođena nestrpljivost nije dozvolila, da ako je potrebno pet dana, sastavlja Crkvenom vrhu poruku.
Poruku je poslao e-mailom, za subjekt je upisao: Hoćemo li i mi biti na slavu Ocu , Sinu i duhu svetom?

******
Poštovani Nadbiskupe, biskupi – braćo po Ocu nebeskome

Uzeo sam si za pravo već po poruci 'subjekta' Kristove Riječi, jer se i sam s razlogom danas tako osjećam a i vidio sam se. Još dok sam upisivao spomenuti osjećaj, u mojim mislila mi se javila druga Kristova Riječ:'' Činite dakle drugima ono što biste željeli da drugi čine vama, to su zakon i proroci''. To, je razlog moje molbe vama ,(da bi bili i mi slava i Ocu – činimo dakle drugima ono… ) – a '' to je ljubav''. I u ljutnji, ljubav Kraljevstva Očeva (i) spram mene.

Na početku moram spomenuti da sam se u nekoliko navrata pokušao obratiti Vama poštovani Nadbiskupe, ali i na nekoliko 'Crkvenih' adresa u nadi da Crkva ima i poznaje osobe koje će Graditi Društvo (Zemlju) do, duševnog mira u življenju svakom u gotovo svim trenucima života, time saživljavali Kristove Riječi od: ''Starajte se stoga za Kraljevstvo Očevo i njegovu pravednost… do Budite stoga savršeni kao što je Otac vaš savršen''.
Iskoristiti ću nenadanu mogućnost i ponovno Vas zamoliti. Ispričavam se!

U tim pismima sam spominjao i misaono komuniciranje nama. Za ovaj čas ću to reći ovako – Krist i kao odvjetnik-branitelj ''koji je prisutan u daru govora'' do isprike, a kasnije u podsjećanju - ''neke osobe za mene, kažu, da sam naivan''.
(Pobojao sam se da će te shvatiti ispriku zbog potrebe koju nikako da otpočnem).