Uvod

Početnički bluz

Bacamo mrežu!?

U pripremi

Kontakt

BACAMO MREŽU!?

Već duži period povremeno razmišljam kako ostvariti viđenu viziju – da bi ''Amway-ov'' mrežni posao (osiguravanja financijske i vremenske neovisnosti) bio jedan od putova koji vode k ukinuću novca, (jer kada svi budu stekli financijsku neovisnost, nakon nekog vremena neće više biti potrebe za novcem). Drugi od putova je već spomenuto Građenje Zemlje.
Sve do sinoć (počevši s pisanjem knjige) moja su razmišljanja bila usmjerena u drugom pravcu – u traženju osoba s novcem koji bi ili investirali u jednu internu humanitarnu fondaciju u kojoj bi svi zarađivali.
Da skratim:
Ne obraćam se vijeću za ekumenizam kao što je bilo prvo promišljanje, već Vama kao predsjedniku HBK (da bi eventualni zlonamjernici imali bolji uvid) u: Zamoliti ću Vas da se hijerarhijski od vrha prema dolje sve svećenstvo učlani,(od mene pa na niže jer tako posao funkcionira) da bi našom većinski odvojenom zaradom mogli potpomoći siromašne da se i oni upišu, da bi i oni počeli sticati financijsku neovisnost preko potrebnu za egzistencijalni, mir (nekima za učenje, hobi, a neki će vjerojatno otvoriti vlastiti mini obrt…)
Da ne spominjem koliko bi već tada bilo manje bolesti, bolovanja, i koliko bi liječnicima a i vama bilo lakše za raditi.
Dubokog sam uvjerenja da bi gotovo sve osobe kojima bi se pomoglo upisninom makar vratile, spomenutu, a tim bi se novcem mogli upisati novi…
Ja zaista ne znam koliko vas sveukupno ima, pa stoga ne mogu praviti nikakve kalkulacije niti o koliko bi nas bilo sa primanjem preko 10 000 kn, a kojih bi po mom prijedlogu odvajali, i tom, svotom bi se moglo upisati novih 24 osoba. (Upisni komplet s poštarinom iznosi oko 420 kn.)
Dakle – prvu petoricu bi trebao ja upisati. Potom ta petorica svatko po petoricu itd. Kada (ako) se bude krenulo s upisivanjem siromašnih, siguran sam da bi svatko od njih mogao upisati po dvoje koji imaju za upisninu, a ti dvoje, makar isto dvoje – time se diže prosjek i čitavoj naciji.
(U nekoliko navrata sam čuo da se samo u Hrvatskoj osjeća oko milijun ljudi siromašnima).

Amway posluje u preko 50 Zemalja (i sve Zemlje EU) time se legalno može upisati nekoga iz tih zemalja, a u BiH i Srbiji s kojima smo najviše 'pomiješani' još uvijek nije legalno, ali…
U paleti Amwyevih proizvoda nalazi se više od 450 visokokvalitetnih proizvoda s područja osobne njege, kozmetike, prehrane, zdravlja i dobrog raspoloženja, sredstva za čišćenje i održavanje kućanstva, tehničkih proizvoda, a preko tisuću proizvoda partnerskih tvrtki poput Panasonica, poznatih proizvođača kućanskih aparata, bijele tehnike, audio& Video, grijanje i klimatizacija, satova, nakita i zaštite doma.
Pretpostavljam da znate da svaki kupljeni proizvod nosi sa sobom određen broj bodova, a ukupan zbroj bodova unutar grupe određuje primanja, koja su skalirana po postocima.

Poštovani Nadbiskupe i biskupi, iako je sadržaj ovog pisma sažet nadam se da će te ga razumjeti, te da ćemo i mi ('djeca') biti 'slava Ocu, Sinu i Duhu Svetome.

************************

(Imao sam slabog odvjetnika, osmjehnuo se Ilija. ''odvjetnika koji tjera raditi!'' Prošla su već tri tjedna – s njihove strane primam njihovu, kulturu, šutnju. Ali onomu koji drži da je znalac Svetog pisma, ''Bog'' ne govori – i on ne čini grijeh.!? Isus je samo u Svetom pismu? ).

''Ne, ne – previše je moje poslanje drugačije da me se ne bi sjetio – ako, je samo jedno pismo od prije pročitao''.

Dali se i zašto opterećuje dodatno sam? Svjestan je toga da ne zna pisati, svjestan je toga da on mora ići naprijed i pronositi suradnju, ali i da se on teško može oduprijeti o ponovnim i ponovnim mislima,' piši'. Ovog puta za neko vrijeme ima sreću, jer su se njegovi nećaci ulovili gledanja 'Zvjezdanih staza'. Ali dok oni gledaju beba plače. 'Hm' prozborio je a zatim nastavio s pisanjem, 'tako se treba ponašati? – nastavljajući s pisanjem? Beba (dvogodišnjak) je ovisan o nama, a ja i o cigareti.'
'Ne bi si smio uzimati za pravo ogorčenost i spominjati…(ljude koji ga šute)' upozorio ga je glas. 'Tvoje je najteže za dokazati – ''razumjeti će i to oni '' potom je nadodao. 'Hoće' pomislio je i rekao Ilija, potom se rastresao po tijelu, jer u biti, ne bi smio biti ponajmanje malodušan.
'Najteži je prvijenac'.
'Dali si me utješio' prošaptao je. 'Pišeš svjesno sebičnim psihijatrima poziv za smještaj', pomislio je i teško uzdahnuo.? Istina je da,' Katarina Sijenska (Katolička učiteljica) je rekla ''da se taj glas ne čuje tjelesnim ušima; možeš ga htjeti čuti – ništa; možeš ne htjeti, a ne možeš zaboraviti.''
'Svaka država ima potreban broj svojih luđaka' sjetio se riječi jednog tatinog prijatelja prilikom jednog razgovora. 'Još bi mogao pisati knjigu ''strašilo za vjernike'', mada za ove vjernike koje poznajem, koji vode svoj, život, samo bi se pobojao njihov Ego, da sam ''smješten''. A ne, ne – već kao da čitam s usana nekih, 'kako možeš tako reći?'
'I kako bi im ja onda trebao reći da bi uistinu shvatili?' zamislio se i naslonio laktove za stolić, loveći se za glavu. 'Kako da im ja kažem i objasnim pogrešno Kršćanstvo i u ''voditi svoj, život''.
Kada bi makar bio siguran da je pred Kristom ''opravdanje'' - njihov dan ispunjen svojim obavezama, koje su opet vezane uz novac, te komu je do razmišljanja što kaže ne prihvaćeni ljenčina (lud),u trenucima za njihov odmor', ne bi o njima katkad promišljao ''praznim pogledom'', o osobama bez kojih se mora živjeti naprijed; ah, ipak su postojale olakšavajuće okolnosti(?) - nije mu niti tada doprlo do svijesti da je i ''Crkva'' država. Ne, on sebi ne smije dozvoljavati niti ulaženja u sarkastične misli dalje od, 'naravno oni su i Država, a svi smo u Očevu Kraljevstvu'.

Mjesto da pokušam biti što više ja, (jer znam objašnjenja zašto je krenulo na drugu stranu i- da je sam Krist rekao, da će se morati tako desiti) ''i ja, provociram samog sebe'' , kao da će netko ''pročitati'' ', pomislio je, ponovno se laktovima naslonio za stolić, ulovio za glavu, razmišljajući ustvrdio, ' ja ipak na svoju sreću bez da bolje promišljam ne mogu voditi ''takmičarski'' život'. (Kristovu ''benzinsku pumpu'' tj. molitvu Ocu tek počinjem češće posjećivati, kad me počne loviti bilo kakva kriza ili sl. jer ne uspijevam upravljati svojim umom. Da nisam posve sam, vjerujem da bi i''ispolirao svoj''razum).

Ne, njemu život osoba s kojima je bilo kako bio u kontaktu nije dopirao do njegovog razuma ''voditi svoj, život'' niti prije kako katkad kaže ''obraćenja'', a niti sada se ne bi smio osvrtati, na neke ''inserte filma'' u maniri ,''zašto i ti ne bi bio takov'', znao je to.
Po njemu je jedan od glavnih krivaca za takvo vođenje života, bilo, ''simboličko božansko Zlo'' koje je usadilo nekom, pomisao o ''želji za svojim ja'' da bi potom ''domino efekt'' učinio svoje; (opet će se on pozvati na ''genom'', a znalci neka ga pobiju). Za posljednje gotovo dvije tisuće godina takvog ponašanja, bila je kao sukrivac i Kršćanska crkva i srednjovjekovnim ''istjerivanjem zla'', a koja osim što je pogriješila tada dozvolivši patrijarhalna ponašanja, stvorila je crkvenu dogmu, bojavši se (zbog ''ne znanja'') da će im se stado razbježati, ujedno, stvarajući Državu – vlast. (Ne, nije bez razloga rekao Krist, svakom onom tko sluša riječ Očevu a ne razumije, dolazi zli te mu otima što mu je u srcu posijano).
Kada ne bi bili toliko opterećeni starati se o novcu, moći , vlasti, itd. bilo bi puno više slobodnog vremena, a kada bi bilo više slobodnog vremena, počelo bi se i od vježbanja - prenošenja misli. I stoga treba graditi duševni mir u življenju svakom.

'Hm, možda svi oni kojima ne dopire do njihovog razuma u maniri zašto i ti ne bi bio takov su, već ''odašiljači (i) Očeva Kraljevstva''; pogodni da bi svojim riječima ili opisali doživljeni osjećaj Kristovih riječi (ako se knjiga ispiše i objavi, vjerujem s manjim ''jarmom'') : «…a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga. (Tko nađe svoj život izgubit će ga)».
Gradeći duševni mir u življenju svakom, anulirala bi se Satanikova ''moć'' kao i njegov spomenuti ''domino efekt''. Već sam spomenuo da naše 'Stanje' (svijesti, zdravlja, znanja i želje) većinom doprinose ne razumijevanju.

'Evo vam klinci, dok ja poručam, igrajte ako ćete igrati mada ste vas dvojica trebali biti danas bez igrica zbog jutrošnjeg, ponovnog glasnog pričanja, smijanja i lupkanja (bez osjećaja za druge u krevetu) rekao im je i ipak prije zapalio ponovno cigaretu. (Koliko li se puta samo pitao dali je cigareta ''onom drugome, njegovo, moranje, a drugima i nesvjesno, prinošenje žrtve''? - I zaista, do kada? - A u nešto više od dvije godine od kako se vratio iz Italije, najmanje šest mjeseci je provodio u apstinencijskoj krizi).

Opet je bez ikakvih prethodnih nazovimo sadističkih primisli ispao zločest prema najstarijem nećaku iako je ponovno tako ispalo. Nećak je odmah prihvatio poziv i rekao: 'mhh, može malo' a on mu je odmah odgovorio pokazujući prstom,'što ti, ti znaš da si u kazni od jutros.' (Ilija i njegovi i lapsusi).

'Ne, ne treba dublje promišljanje da bi se shvatilo ''i moju upornost i u pisanju'' rekao je svojem 'glasu', ugasio cigaretu i digao se ponovno, i ovaj put u namjeri da ide poručati. ¸

'Sirotinjo i Bogu si teška' izustio je pomalo nervozno Ilija. Em što osim Nedjelje jede poslije žena i djeca, iako se i one koriste tatinom mirovinom, (vjerojatno zato jer je 'ljenčina', a kada se htio dogovoriti i kako naprijed oko održavanja čistoće u stanu, dobio je ovaj put od druge sestre -'da više ne priča s njom'; a, rekao im je već u par navrata da će im on spremati ručak. Nije mu teško, vremena ima, pogotovo od kako je druga sestra došla i spava u dnevnom boravku u kojem je računalo, do 11h., pitao se u nekoliko navrata dali mu ne daju stoga jer žele ispasti mučenice? Ne, neće čistiti za klincima sve dok im one dozvoljavaju s prljavim rukama i cipelama po trosjedu, zidu; pomete gotovo svakodnevno, opere suđe…, doduše posljednjih dana se situacija primiruje ), a sada još i jaka bura koja je neprekidno vraćala dim iz dimnjaka preko dotrajalog štednjaka na drva u kuhinju i dnevnu sobu i nije dozvoljavala da se vatra nagori . Ionako se osjećao bez volje. Već gotovo cijeli tjedan ima njemu do sada nepoznatu kontinuiranu glavobolju na momente do bolova, a čas stane, a da stanje bude teže, praćenu zuboboljom.
'Ah, zubi' pri samoj pomisli na estetski izgled njegovih zuba, odmah ga oko srca probode sada već fobija – kada mu ljudi primijete pokvarene zube i rupe. Učini mu se da primijeti osmijeh,'vidi kakav je i to mu sl., zna da ga tada nitko ne sluša, a toliko je izranjavan da nema sigurnost'.
Ljudi još uvijek a nažalost prvi dojam koji se teško mijenja, stiču po vanjštini i ''daru govora''. A da po njega bude teže, od svega je imao uglavnom po jednu ili nekoliko početnih rečenica, jer on zna, što znači ''Mir – Suradništvo''. Nije se htio osvrtati na osobe s kojima je kontaktirao a koje mu nisu uzvratile mišlju, idejom, znanjem i tomu sl. U Društvu u kojem prevladava razum, nema se uopće potrebe biti, ponajmanje, ''uporan''.
Njegova, jedina vodilja je, da na Zemaljskoj kugli mora postojati nekoliko osoba koje će započeti s suradničkim građenjem duševnog Mira - time dokazivati svim ostalima da su ''topla voda i kupelji'' (novac i užici) samo trenuci potrebe (i ljubavi) u životu , te, da je Mir – Suradništvo i, Kristovo ''igleno uho''.
Zar se u dobu bez konjaničkih glasnika i internetske birokracije i ''vlastodržaca'' smije predati?

Tko to ovdje zna, možda će se zaista trebati školovati potrebne osobe, filtrirajući ih po uzoru mafije - u institucije upravljanja kao i sve ostale institucije!?
'Pa makar i takav početak' pomislio je' iako koliko li će samo do tada prijevremeno umrijeti izgladnjele djece i starijih, bolesnih…

2.

'Vidi ovaj oglas u ''Burzi'', na Zametu (u Rijeci), se traži konobar do 40 godina starosti za pola radnog vremena' rekao je sestri, potom nadodao,' baš ono što meni treba, blizu i pola radnog vremena, a ja nemam što za obuti i obući, a još k tomu konobar mora biti nasmijan'. Još dok je završavao s izgovorenim, krenuo je put dnevnog boravka, pomalo utučen.
Prošle su dvije godine od kako se vratio iz Italije. 'Vrijeme nije na mojoj strani, a samo posljednje dvije godine su prohujale s vihorom'.
Doista se pitao,'dali sam ja mogao praviti srednjoročne da niti ne pomišljam na dugoročne planove, što, čitati, što učiti itd.?' A pokušavao se i organizirati. Kako je gotovo svakim pokušajem doživljavao poraz, zanosio se s mišlju, ' bolje je šest do sedam godina se posvetiti učenju i radu, pa onda ponovno krenuti'.

Počeo je razmišljati kako će se organizirati, kada je ( svećenik njemu od milja imenovan nadimkom) ''nesuđeni don Bosco'' rekao, da je nazvao Hrvatski konzulat u Trstu, te da su mu oni dali garanciju da mu se ništa lošeg neće desiti, te da konačno može ići kući srediti osobne dokumente, jer mu između ostaloga ne vjeruje niti dali je iz Hrvatske ili Albanije, ili neke druge Zemlje. Dao mu je novaca za kartu vlakom od Mestre (Venezia) do Trsta, za putni list za povratak u Hrvatsku i još nešto sitno onako za usput. 'Nadolazi još jedna zima', pomislio je Ilija, sjetio se da je na izdahu prošle zime govorio da neće moći izdržati još jednu pod mostom, previše su ga i te tri prošle zime, iscrpile a i sada je počeo osjećati crvenilo po rukama i licu, praćenu laganom ukočenosti i ''ispijenošću''. (Na izlazu iz prošle zime je razmišljao – Čujem da se situacija u Hrvatskoj na bolje promijenila; ovdje ne uspijevam ništa; … Još prije nego što mu je svećenik rekao za Hrvatsku, odlučio je da će se drznuti nelegalno pribaviti nešto odjeće ujedno i za povratak - nije prošlo.)
Zar ćeš opet slušati, idi u Ca' litiziu (menzu za siromašne) jesti, nemam posla ? 'Kako će biti, biti će', pomislio je i prihvatio ponudu. Kako i ne bi!
Njegovu neizvjesnost, što i kako će biti u Hrvatskoj, dodatno je umanjio svećenik rekavši mu, da kad bude dobio osobnu kartu, mu pošalje fotokopiju i da će mu naći posao. A i morao je. Izgubio bi u Italiji jedinu osobu koja bi mogla potvrditi da je njegova ''sindikalna iskaznica'' sa njegovom, slikom, i svećenikovom adresom u slučaju…
Iako je bio njegov nesuđeni don bosco, nije ga htio izgubiti, koliko puta mu je samo pomogao oko poslova, pronašao druge osobe koje su mu davale svako malo posliće; pozvali na ručak, nudili kupanje i svoju odjeću; pozivali da sa njima u društvu popije piće i prezalogaji. Bilo je i drugih, i svima hvala. (No taj period, od kako sam dobio poziv za na vojni sud zbog samovoljnog udaljavanja iz postrojbe i ne vraćanja u roku, kada sam se pobojao da ću zbog toga što sam po tati ''Srbin'' uz malo sreće ostati na dijalizi, odlučio napustiti Hrvatsku, došao u Italiju, ostavljam za treći dio ili možda s naslovom ''porušeni ideali'' (''naći svoj posao i obitelj pod okriljem sunca'') jer, prije toga bi želio pronaći pouzdanu osobu za hipnozu, ponajviše zbog točnog prisjećanja poslanja, jer moj svaki dan nosi sa sobom nove događaje, novi potiskuju stare, ''promijeni se riječ, nastane zb(i)rka''. Kako sam se dotakao hipnoze, sada sam se prisjetio da sam u nekoliko pisama ne samo crkvenim osobama spominjao da pristajem i na poligraf).

No, izdavanje osobne karte je trajalo duže od tri mjeseca. Nije mu se niti žurilo, on je mislio da je tata zaista bolestan. Mislio je da je istina da su mu liječnici oštetili debelo crijevo i da zato ima bolove do jauka.
Najmlađa sestra koja je inače bila s njim u stanu od početka je tada bila na privremenom radu u Švicarskoj, druga još s mužem u njegovom stančiću, a tata ta tri mjeseca koja je bio sam nije kuhao. Ostao je sama koža na kosti od onolike žilavosti i snage, od onakvog radnika kad ga je Ilija posljednji put vidio prije šest godina.
On je u posljednjem ratu ostao u strahu od promišljeno krivo shvaćenih riječi, bez svojih prijatelja koji su svi odselili, on je već osamnaest godina bez supruge, deseta godina bez drugog sina, ostao je bez mogućnosti posjećivanja njegove djedovine na Kosovu…

Ilija je razmišljao da i jednom i drugom treba posao kod kuće. Iliji da bi mogao bez opterećenja produženog radnog vremena poraditi na svom poslanju i biti uz oca, a njemu bi trebao jedan takav posao da bi nešto, radio, time se manje ''gubio'', da bi se uz pojačavanje prehrane oporavio. Doduše, Ilija je imao i potrebu za Domom, da bi se makao s ulice i da bi bio manje izložen pitanjima poput, 'zašto si otišao kada se i tebi ne bi ništa desilo', a kako su sva ta pitanja prvenstveno na ulici, on tada nije imao dovoljno snage da bi sažeo, a da bi se razumjelo; tada ga je još jače dekoncentriralo bilo osmjeh bilo što drugo poput ti si lud. Još uvijek ima problem da mu koncentraciju i za rad, poremete misli vezane ili kao nadopuna njegovom poslanju, a u dosadašnjem životu osim svog don Bosca nije sreo poslodavca koji bi razumio; nije u potpunosti niti on, ali je pokušao.
A kakve mogućnosti manjeg rada i manje plaće Država dozvoljava?

Ali i sada taj kronični psihički zamor, koji je ugušio osjećaj za zdravim radom; o optimalnom, kao i svi ''radnici'' ništa ne zna.
On je imao potrebu da sredi kako tako svoje misli i sebe, da se odmori i od one svakodnevne kontinuirane buke što s ulice, što ''iznad glave'' – on je tada još uvijek imao potrebu da su olovka i papir, njemu gotovo nadohvat ruke. On ne može ''posortirati sve i misli'' koje ga od jutra kad se digne doslovno rečeno ''bombardiraju'' sve dok ne zaspi.

No nakon šest godina izbivanja iz Hrvatske što je on mogao znati koji su se poslovi (prije dvije godine) nudili za rad u kući? Tek su počeli s punjenjem olovaka i tomu sl., no Ilija nije imao povjerenja u taj sistem prvo pošalješ u SAD za mali komplet, onda oni ocjenjuju… Tata je samo komentirao 'što će ti to' i okrenuo se da će ići u svoju sobu, potom odgovorio na pitanje, neću ti ja to raditi.
'Montirao sam ja kvačice za robu u Italiji i slagao ih u kutije i iako mogu reći da sam bio brz i kvalitetan, znam koliko dugo se treba raditi da bi se mrvicu zaradilo' prisjetio se i odustao od tog nauma. (Propalo je 90 kn za brošuru s poštarinom).

Potom su počeli prvi kontakti i pisanja i Crkvenim osobama, malo poslije je uselila u stan sestra s djecom, ustvari tog je dana već bila spremna i čekala socijalnu radnicu da nju, djecu i nešto odjeće odvede u privremeni nužni smještaj, kada je navratio onako usput. ( Potom su počeli onda ''otvoreniji'' problemi – ah, i ta zaista drska a i bolna dijeljenja na muškarci su svi takvi, žene su sve takve… a što to znači? – Optužba, koja je ustvari isprika za svoje ''sebično'' proračunato u ne znanju, ponašanje.) Bez surađivanja. Hm, ''Dokaži?''
U međuvremenu i pomagao je sestri oko Herbalife i pokušavao je sam, (ali je brzo odustao jer je taj posao ipak samo prodaja, a on za to nema vremena). Godinu dana poslije je kod ujaka pomagao neko vrijeme (ušteđevinom kupio kompjutor); Po povratku u Rijeku učlanio se zajedno s sestrom u spomenuti mrežni posao – ''i sada još jedanput pozivam da pomognete u eliminiranju gladi i siromaštva.

'Opet se vraćam na Novi zavjet i ja pozivam,''ne bojte se izgubiti svoju ličnost''! ''Biti ćemo i veći''.
'Ionako ću po mišljenju nekih biti već predrzak' pomislio je, pa upisao,'zrela osoba u biti neće tražiti izvinjenje već poštivanje; no, to sam upisao prvenstveno kao malu nadopunu prethodno rečenog'.

Dodatak:
Što su sve komu, samo Hrvati posljednjih godina ''vjerovali''?', pomislio je Ilija dok je za večerom čitao knjigu pastora Wilheima Buscha ''Naša sudbina'', a koje se odnosilo nakon Nacističke retorike, na Marksističku, jednako tako i moderno-znanstvenu! …Znanstvenici su poveli kampanju i proglašavali:''Nema Boga!'' Mase su klicale:''Religija je opijum za narod!'' I najgluplji klinac pitao se:''Gdje bi onda Bog mogao biti'' –i nastavio sisati palac. ''Ja ga još nisam vidio, znači nema ga!'' – Čovjek se pokušao riješiti Boga na zaista ''veličanstven'' način, čitao je dalje pastorovu knjigu.

Nije se mogao odrvati s mislima, mase su u krivu, nije religija opijum za narod, već je ovakva kava je, ''anestezija'' (Zlu u njegovom Svijetu), iako će ''samostanska duhovnost'', biti neophodna sve do savršenstva.
''Ne može se brisati povijest!'' Ne samo zbog zla, već zbog znanstvenog duha – i ''stasanja''.

…Nastavio je čitati dalje – Utemeljitelj suvremene atomske fizike, profesor Max Planck, kratko pred smrt izdao je knjižicu '' Religija i prirodna znanost'' u kojoj je napisao: ''Danas je nama znanstvenicima samo po sebi razumljivo da živući Stvoritelj stoji na kraju svake spoznaje.''
Mislim, da razumnoj osobi za sada zaista nije više potrebno ništa objašnjavati.